Televizija, računalo i video igrice - izravna veza s čitavim nizom poremećaja koji su sve prisutniji kod djece: poremećaja govora, ponašanja, koncentracije... 

   Roditelji često griješe kada dijete koje želi skakati, trčati, penjati se po drveću, zatvore u njegovu sobu i kupe mu TV ili kompjutor. To je djetetu zanimljivo i ono može provesti po 2-3 sata gledajući TV ili igrajući neku video igricu, ali to nije fiziološka aktivnost, a posebno ne u prvih 5-7 godina života kada se mozak najviše razvija. Postoje istraživanja koja ukazuju na izravnu štetu koju to ostavlja na intelektualni razvoj djeteta.

 Primjerice, pokazalo se da u gotovo svim oblicima poremećaja pažnje i problema s koncentracijom postoji problem s akomodacijom oka. Taj fiziološki proces razvija se brzim pokretima oka, praćenjem predmeta, trčanjem i preskakanjem prepreka. Aktivnosti poput igara loptom upravo idealno pogoduju njegovu razvoju, dok se gledanjem u ekran taj razvoj zapostavlja.

   Naravno, ne treba biti radikalan i stvari primjenjivati doslovno pa djeci onemogućiti svaki doticaj s televizorom i kompjutorom. To su veoma korisne stvari i dijete uz njihovu pomoć može puno naučiti, ako gleda obrazovne emisije ili rješava logičke igrice, primjerice. Samo je pitanje koliko. Je li to jedan sat ili su to tri sata dnevno.

   U nekim zemljama istraživanja su pokazala da djeca radnim danima provode od 3 do 5 sati pred televizorom, a vikendom 6 i 8 sati. To je sigurno opasno, kao što i najbolji lijek u velikim dozama postaje otrov.Mi djetetu na taj način oduzimamo vrijeme koje treba provesti u igri s prijateljima, u šumi, u parku, s lego kockicama, s roditeljima, u priči, u razgovoru. To vrijeme je nenadoknadivo i to je najveći problem televizije i suvremene tehnologije.

• < Prethodno
• Sljedeće >