Iako djeca čitanje i pisanje usvajaju po polasku u školu, u predškolskom se razdoblju razvijaju neke vještine koje utječu na taj proces. Što sve dijete treba znati za školu? Kad je riječ o razvoju govora, evo činjenica koje bi trebale razriješiti te roditeljske dvojbe.

Dijete treba čisto izgovarati sve glasove, jer u protivnom, ako radi kakve supstitucije (zamjene), omisije (ispuštanja) ili distorzije (iskrivljenja) u izgovaranju, tada može pogrešno čitati i pisati riječi - kako izgovara, tako i napiše, pogrešno. Kao primjer možemo navesti rečenicu: "Mama, današ šam biwa š vuticem u palku i igali šmo še". Ako dijete tako izgovara riječi, tada će ih tako i pisati, što automatski znači pogrešno napisane riječi.

Fonematski sluh

Kad je riječ o daljnjim pripremama za školu, dijete treba imati dobro razvijenu glasovnu i slogovnu analizu i sintezu, što znači da, kada djetetu postavimo zadatak da spoji glasove "p", "i", "l", "e", treba ih spojiti i znati da je to riječ „pile“. Ili, pitajmo dijete kako bi napisalo riječ "koka" i  raščlanilo je na glasove. Poželjno je i da zna spojiti i raščlaniti riječ koja sadrži suglasničku skupinu, npr. "stol", "vrata", "prst"…

Ako dijete nema razvijen fonematski sluh (ima poteškoće zahvaćanja glasova unutar riječi)  te još ima i jezičnu slabost (agramatičan govor, krnje rečenice, siromašniji vokabular), tada će imati poteškoća s glasovnom i slogovnom analizom i sintezom, što može dovesti do poteškoća s vještinama čitanja i pisanja ili kasnije do disleksije i disgrafije.

Konstantnost percepcije

Nadalje, treba dobro procijeniti razvoj grafomotorike (kako dijete drži olovku) te je li  grafomotorički spremno za školu. To uključuje precrtavanje zadanih likova, pravilan slijed potezanja crte i slično. Kod djeteta je potrebna i određena intelektualna razvijenost, gdje se podrazumijeva određena razina razvijenosti svih psihičkih funkcija koje sudjeluju u spoznavanju vanjskog svijeta - razvijenost percepcije, pamćenja, mišljenja i opće inteligencije.

Na kraju predškolskog uzrasta opažanje dobiva karakter procesa koji je podčinjen određenom zadatku i usmjeren na ispitivanje situacije koja se opaža. Na osnovi prethodnog iskustva razvija se konstantnost percepcije. U tom uzrastu, djeca razlikuju osnovne boje, oblik predmeta, visinu tonova, percipiraju prostor i vrijeme.

Osnove za učenje   

Iako djeca čitanje i pisanje usvajaju po polasku u školu, u predškolskom se razdoblju razvijaju neke vještine koje utječu na taj proces, a to su: slušna pažnja, vizualna percepcija, vizualna i slušno-govorna memorija, sukcesivne funkcije (praćenje slijeda u vremenu i prostoru), vizualno-motorna i slušno-motorna koordinacija, prostorna orijentacija, grafomotorika te jezična kompetencija.

Istodobno se s razvojem percepcije zapaža i daljnji razvoj pamćenja. Osim spontanog pamćenja, moguće je i uspješno namjerno pamćenje. Postoji tendencija svrstavanja elemenata po sadržaju, logički, što omogućuje veći opseg pamćenja. U području mišljenja javljaju se složenija uopćavanja i nastavlja se proces sistematizacije usvojenih pojmova. Dijete te dobi može uspoređivati predmete i pojave, sposobno je za jednostavna uopćavanja, ne samo na konkretnom predmetu, nego i na skupinama sličnih predmeta.

Vrlo je važno da dijete vlada procesima sinteze, apstrakcije i generalizacije jer su to sve osnove za učenje.

• < Prethodno