Bezazlene igre kao što je skakanje, okretanje u krug ili hodanje po rubnjacima često zabranjujemo, iako se danas zna da to dijete radi instinktivno – jer na taj način dodatno stimulira razvoj sinapsi (osnovne neuronske veze), a dokazano je da od broja tih osnovnih neuronskih veza zavisi ukupna inteligencija. U prirodi je djeteta do sedme godine, pa i kasnije, da skače, da se penje, provlači, vrti i prevrće, da ispituje ravnotežu kroz granične položaje. Samo što su nekad djeca to radila u prirodi, a danas skaču po foteljama i penju se po policama umjesto po drveću.

Kad vide dijete koje sjedi u fotelji i ljulja se, lupajući glavom u naslon, jer mu je dosadno, mnogi će roditelji to pokušati spriječiti. Misle da to nije u redu, a zapravo dijete u tom trenu ispred sebe zamišlja neku nevidljivu liniju i odbija se da bi je doseglo. Kad mu dosadi, ono pomakne liniju i počne udarati još jače da bi joj se približilo. U tom trenu aktivni su svi mišići, od malih prstiju na nogama do vratnih mišića. Tu kontrolu radi mozak i to je dodatna stimulacija. Isto je s djetetom koje se vrti u krug dok ne padne, a mi mu ne damo. Neki roditelji čak misle da će poremetiti nešto u mozgu kad se puno vrti u jednu stranu pa ga oni odvrte na drugu, što je greška.

   Rotacija oko svoje osi jedan je od najkompliciranijih pokreta u prostoru i dijete instinktivno radi ono što je mu je potrebno. Ono tim vježbama razvija svoje sinapse, a upravo je razdoblje do sedme godine vrijeme najintenzivnijeg razvoja mozga. Ako u tom razdoblju dijete nema te igre, razvit će manji broj sinapsi u pojedinim regijama mozga, a taj manji broj sinapsi će se pokazati kao problem kad krene u školu. Zato djeci treba široka stimulacija, a to je najbolje kroz one zaboravljene dječje igre koje uključuju vježbe trčanja, preskakanja, provlačenja, boravak u prirodi ...

• < Prethodno
• Sljedeće >